Logo_hovers_2020
Title
Svjetski festival animiranog filma /
Svjetski festival animiranog filma /
hr en

Preminuo velikan hrvatske kinematografije Vatroslav Mimica
17/02/20

Doajen hrvatskog filma i jedan od osniva?a Zagreba?ke škole crtanog filma Vatroslav Mimica preminuo je u subotu u Zagrebu u 97. godini.

Prilikom retrospektivne Mimicinih djela, predstavljenih u sklopu programa Majstori hrvatske animacije na Svjetskom festivalu animiranog filma - Animafestu Zagreb 2016. godine, filmska kriti?arka Diana Nenadi? o opusu ovog velikana hrvatske kinematografije napisala je sljede?e:

"Hrvatski animator Joško Maruši? svojedobno je nazvao starijega kolegu Vatroslava Mimicu „Janusom hrvatskoga filma“, no njegovo utjecanje figuri rimskoga boga s dva lica nije ciljalo na dvoli?nost i nestalnost koju ?esto simbolizira mitološko bi?e. Ono je naprotiv jasno aludiralo na jedinstvenu Mimicinu poziciju dvostrukog hrvatskog filmskog klasika, s jednim (mladena?kijim) licem okrenutim animiranom filmu, a drugim (zrelijim) – igranom, naglašavaju?i njegovu podjednaku umjetni?ku posebnost u objema branšama hrvatske kinematografije. Štoviše, obje autorske staze hrvatskoga modernista bile su poplo?ane izra?enim istra?iva?kim porivima, avangardisti?kom smjeloš?u i sklonoš?u egzistencijalisti?kim temama. A ona usmjerena animaciji rezultirala je prepoznatljivim estetskim kodom ostvarenja obuhva?ena ranim inovativnim fundusom zagreba?ke škole crtanoga filma.

Za razliku od ve?ine pionira škole, Mimica nikad nije bio ni crta? ni animator. Pa ipak, njegove turobne scenaristi?ke i re?ijske vizije suvremenog svijeta, kojim dominiraju sumoran ili tragikomi?an lik osamljena pojedinca u sukobu s okolinom, metafizi?ki i nadrealisti?ki pejsa?i, nemogu?nost komunikacije a po?esto i apsurd, provocirale su onaj prekretni?ki zagreba?ki otklon od klasi?ne narativne strukture, anegdote i gega, euklidovske koncepcije prostora i diznijevske pune animacije ve? u ranim scenaristi?kim (Na livadi i Premijera, re?ija Nikole Kostelca, 1957) i re?ijskim pokušajima.

U filozofi?nim refleksijama o ?ovjeku u suvremenom svijetu Mimicu su kreativno pratili njegovi naj?eš?i suradnici – koscenarist Vladimir Tadej, animator Branko Karabaji? a potom Vladimir Jutriša te osobito va?an likovnja?ki dvojac – glavni crta? Aleksandar Marks i scenograf Zlatko Bourek, izrazom naslonjen na modernu grafiku i slikarstvo i velikim dijelom zaslu?an za poetsko i vizualno jedinstvo ve?eg dijela njegova opusa nastala poslije debitantske re?ije u Strašilu (1957).

Od Samca iz 1958, koji je doma?e cenzore uzbunio (tada neprihvatljivom) pesimisti?nom vizijom svijeta, a svjetske uzbudio upravo njome i animacijskim inovacijama, filmovi Mimice, ali i cjelokupne zagreba?ke škole, po?inju se prepoznavati po plošnim, uglatim ljudskim figurama, reduciranih i zako?eno-mehani?kih kretnji po dvodimenzionalnim, ?esto kola?no strukturiranim pozadinama, odnosno scenografijama. Ti vizualni i kineti?ki elementi postaju korelati unutarnjem stanju njegovih likova i svijeta, koji se u Happy Endu (1958), realiziranom u jednom kadru, narativno-izvedbenim postupkom izbavljao ?ak i od globalne fizi?ke apokalipse. Ona intimna i duhovna kataklizma pojedinca u središtu Mimicina univerzuma, sublimno nastavlja ?ivjeti u svakom sljede?em animacijskom djelu, od antologijskih filmova Inspektor se vratio ku?i, Kod fotografa iz 1959. i Mala kronika (1963), do oproštajnih Tifusara (1963), koji nagovještaju redateljevo okretanje i nekim drugim temama u igranofilmskom nastavku karijere. No njegov refleksivni registar provla?it ?e se tijekom 1960-ih scenarijima za filmove drugih autora zagreba?ke škole, poput Dragi?eva Krotitelja divljih konja ili pak Muhe (1966) Jutriše i Marksa, sutvoraca njegova antologijskog re?ijskog opusa, jednakovrijedna djelu nekolicine prvaka zagreba?ke škole."

2020lpl男解说名单 | 下一页